Hum
Hum najmanji grad na svijetu, smješten je u srcu Istre, nalazi se u buzetskoj općini, od Buzeta je udaljen 14 km. Današnji svoj izgled u osnovnim je konturama Hum dobio već u srednjem vijeku, u XI. stoljeću. Tada je na ostacima stare utvrde sagrađen Humski kaštel i zatim uz njega prvi niz kuća budućeg gradića. Hum je danas spomen-grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja isključivo unutar rano srednjevjekovnih zidina. U tijeku gotovo čitavog tisućljeća, od XI. st. do danas, u Humu se izvan gradskih zidina gotovo ništa nije gradilo, naselje je ostalo unutar granica određenih već u ranom srednjem vijeku. Humski se kaštel nalazio na platou u zapadnom djelu gradića unutar obrambenih zidova, na mjestu gdje se danas dijelom nalazi župna crkva, župni dvor i najzapadniji dio sjevernog niza kuća. Osnovna namjena kaštela bila je obrambena. Uz Kaštel se postupno gradilo naselje. Današnji izgled Huma dovršen je početkom XIX. st. izgradnjom župne Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (poznate pod nazivom Crkva sv.Petra i Pavla).
Motovun
MOTOVUN, općinsko središte i slikoviti srednjovjekovni grad nastao na stožastom brdu zaravnatog platoa s tradicijom urbanih linja još od vremena protohistorijske gradine. Naseljen također u antici barem od kraja 2. na 3. st. Iz tog doba potječu natpisi izloženi uz venecijansku heraldiku i leonidiku nutarnjeg plašta prizemlja renesansne kule.
Tijekom kasne antike imao je Motovun na mjestu sadašnje kasnorenesansne trobrodne župne crkve sv. Stjepana, još prostraniju starokršćansku baziliku. Zaravnati plato s kasnosrednjovjekovnim trgom, pod slikovitim bunarom što citira pet kula kao grb grada, ima prostrani srednjovjekovni recipijent cistern
Tartufi
U Istri se tartuf vadi još iz davnina, za njega su znali i Rimski carevi i Austrougarski plemići koji su ga uvelike konzumirali koliko zbog njegovog izvanrednog okusa toliko i zbog afrodizijskih karakteristika koje mu se pripisuju. Osim bijelog tartufa u Istri se mogu naći još i tri vrste crnog tartufa .Početak vađenja tartufa u dolini Mirne vezan je uz 1929. godinu, i od tada generacije tartufara svake jeseni sakupljaju ovu podzemnu gljivu iz vlažnog tla Motovunske šume. U ovom kraju se tartufi sakupljaju uz pomoć posebno dresiranih pasa, uvježbanih da njuhom otkriju njihova podzemna staništa.
Siva glinena zemlja središnje Istre, vlažna i sjenovita Motovunska šuma pored rijeke Mirne te blaga klima bez velikih temperaturnih razlika pružili su idealno stanište za jedan vrlo izbirljiv Bijeli tartuf, najveći i najcjenjeniji od svih tartufa. Tartufa ima i drugdje u svijetu, no ovi istarski jedinstvenog su okusa i kad ih jednom kušate, uvijek ćete im se poželjeti vratiti, Motovunska šuma je tartufima dala iznimnu aromu i razne kvalitete. Tartufi imaju afrodizijačka svojstva , talijanski su znanstvenici kemijskim analizama otkrili da u tartufima ima feromona, a kako oni djeluju, najbolje da iskušate sami.
Poreč
Poreč je grad kulture i zabave, ugodnog sunca i toplog mora. Smješten je na zapadnoj obali Istre, najvećeg hrvatskog poluotoka. Porečka je obala razvedena na 37 km od doline rijeke Mirne na sjeveru do dubokog Limskog kanala na jugu. Čiste i uređene plaže i uvale te brojni otočići zaštitni su znak Poreča. Najveći i najljepši od porečkih otoka, Sv. Nikola, zatvara gradsku luku. Na otoku Sv. Nikola nalazi se okrugla kula iz 1402, jedan od najstarijih svjetionika na Jadranu (nije više u funkciji).
Cijela je starogradska jezgra Poreča spomenik kulture. Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Na trgu Marafor nalazio se rimski Forum sa hramovima rimskim bogovima. Poreč je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća. Dvije obrambene kule i danas stoje na ulazu u stari grad. Najvažniji kulturni spomenik Poreča je kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem. Interijer bazilike ukrašen je jedinstvenim mozaicima. Od 1997. Eufrazijeva bazilika je zaštićena od UNESCO-a kao spomenik svjetske kulturne i prirodne baštine.
